Glagoljica je staro pismo nastalo u 9. stoljeću na području grčke kulture i pismenosti koje je po božjem nadahnuću izradio učeni Grk iz Soluna Konstantin-Filozof kao sustav znakova prilagođen posebnostima jezika Slavena nastanjenih nadomak grada Soluna.To pismo je djelo autora istančana smisla za filologiju, dubokoga osječaja za teološku simboliku, neobična dara za likovnost i oblikovanje slova.Svako slovo ima svoje ime i svoju brojčanu vrijednost.Ime je dobilo po glagolu glagoljati.Sveta braća Konstantin-Ćiril i Metoda prenijeli su 863. godine glagoljicu u Moravsku, neovisnu državu Slavena u Panoniji, gdje je glagoljica postala pismo staro(ga) slavenskoga liturgijskoga jezika. Nakon Ćirilove i Metodove smrti, protjerivanjem njihovih učenika (885.g.) glagoljici se naglo suzuje životni prostor .Glagoljica tada nalazi zaklon u hrvatskim krajevima, na otocima Krku i Cresu , u okolici Zadra i Splita, te u Istri, Primorju, Lici i Krbavi, gdje postaje hrvatskim pismom. Tu nastaju najraniji hrvatski glagoljski spomenici :Plominski natpis, Valunska ploča (11.st.) i najstariji hrvatski diplomatički glagoljski spomenik iz 1100.godine: Baščanska ploča, darovnica kojom hrvatski kralj Zvonimir daruje ledinu benediktinskome samostanu Svete Lucije u Jurandvoru, kod Baške na otoku Krku, gdje je iza toga sagrađena crkva i samostan.To  je ujedno značajan hrvatski jezični i književni spomenik, u kojem se mjeąaju sva tri hrvatska pisma( glagoljica, latinica i čirilica).        
     Glagoljica je pismo koje je uz latinski jezik i pismo oblikovalo ne samo liturgijski več i hrvatski kulturni i književni jezik, a od 12. do 16. stoljeća njome je prožet u ovim hrvatskim krajevima sav svjetovni i duhovni život.To je pismo ne samo Biblije, lekcionara, brevijara i misala, več i književno-umjetničkih tekstova , pjesama i romana , te pravnih spisa (Vinodolski zakonik iz 1288.god.,Krčki statut iz 1388.god.. i Istarski razvod). Tim pismom bilježe srednjevjekovni notari javne isprave, gradovi vode zapisnike svojih vijeća a kaptoli i samostani knjige primitaka i izdataka . Prva hrvatska tiskana knjiga , Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483.god., tiskana je tim pismom. I tiskari u Senju (1494.-1508.) tiskaju knjige glagoljicom. Tu tradiciju nastavlja vrstan latinist, biskup Šimun Kožičić Begna, u Rijeci gdje tiska od sredine prosinca 1530. do kraja svibnja 1531. godine tiska glagoljicom šest knjiga religiozno-prosvjetnoga , liturgijskoga (OFICIJ RIMSKI, KNJIŽICE KRSTA, MISAL HRUACKI),povijesnoga (KNJIŽICE OD ŽITIJA RIMSKIH ARHIERJEOV I CESAROV) i moralnoga sadržaja.           
      Glagoljica je bila uz dopuštenje rimskoga pape senjskome biskupu Filipu 1248. godine pismo Crkve, ali i pismo vlastele, građana i obična puka, koji je glagoljicom upisivao imena i godine na nadvratnike svojih domova, urezivao zapise na freske seoskih crkvica ili zapisivao međusobna dugovanja i obveze.Glagoljica se je zadržala u ovim hrvatskim krajevima sve do početka 20. stoljeća. Danas je to , posebno mladim naraštajima, najomiljeniji dio hrvatske kulturne baštine. Pozivamo Vas umjetnike da prikazom starih pisama , zapisa, knjiga i spomenika svojih naroda i kultura izrazite svo njihovo bogatstvo , posebno njihove različitosti, kao i prožimanje kultura i civilizacija, da iskažete planetarno zajedništvo čovječanstva kao temelj budučega življenja.